Pelješac

Drugi po veličini hrvatski poluotok, najveći u Dalmaciji.

Površina Pelješca je 348 kilometara kvadratnih, dužine 65 km, a širine svega do 6 km.

S kopnom je spojen Stonskom prevlakom, a sastav tla ukazuje da je Pelješac nekada bio otok.

Klima je mediteranska, prosječnih zimskih temperatura od 9 stupnjeva celzijusa i ljetnih 25 stupnjeva celzijusa.

Biljni pokrov Pelješca je mediteranski, bogat i raznolik, s mnoštvom divljači. Raširena je specifična vrsta sisavca iz porodice pasa, naziva Čagalj.

Zahvaljujući plodnoj zemlji i obilju sunca stanovnici se od davnina bave vinogradarstvom i vinarstvom, maslinarstvom, uzgojem voća i povrća. Duž Pelješca protežu se vinogradi Plavca malog, autohtone dalmatinske sorte koja na padinama Dingača i Postupa daju najbolja crna vina Hrvatske.

Ime poluotoka potječe od naziva gore Pelješac. Naziv je ilirskog podrijtla i znači "voda".

Na Pelješcu, u blizini naselja Nakovana nalazi se Spila Nakovana, arheološko nalazište ilirskog svetišta, otkrivena 1999. godine. Najstariji tragovi potječu iz vremena 6.000 godine prije Krista. Arheolozi to vrijeme nazivaju mlađim kamenim dobom ili neolitikom. Pronađeni predmeti ukazuju da su se pra stanovnici bavili zemljoradnjom i živjeli u manjim stambenim zajednicama. Posebnu pozornost privlači jedan osamljeni stalagmit, simbol zaštitnika svetišta. Vjeruje se da je spila bila kultni prostor za štovanje bogova plodnosti.

Da bi se Pelješac odvojio od kopna i tako zaštitio od osvajača, u 14. stoljeću izgrađene su stonske zidine duge gotovo 4 i pol kilometra. Iz doba Dubrovačke Republike postoji solana koja djeluje i danas. Malostonski zaljev poznat je po uzgajalištu školjki (kamenica i dagnji).

Zbog svoje duge pomorske tradicije grad Orebić nosi naziv „Kolijevka kapetana“. U pomorskom muzeju u Orebiću čuva se pomorska tradicija Pelješca.